Naočare sa podacimaNaočare koje mogu očitavati tačku gledanja iz inženjerovih očiju dok on posmatra detalje na planovima izgradnje. CMOS čip sa praćenjem oka u mikro-ekranu to omogućuje. Naočare su povezane sa PDA, prikazom podataka i odgovorima na naredbe.
Za dizajnere automobila, tajne agente u filmovima i pilote mlaznjaka-lovaca, naočare sa bazom podataka – tzv. LCD ekrani za postavljanje na glavu (HMD) – su predmet iz svakodnevice. Oni ili transportuju nosioca u virtualne svetove ili opskrbljuju korisnika sa podacima iz realnog okruženja. Trenutno ti uređaji mogu samo prikazivati podatke. “Želimo učiniti naočare dvosmernim i interaktivnim, tako da otvorimo nova područja primene“, kaže dr. Michael Scholles, direktor poslovne jedinice na Fraunhoferovom institutu za fotoničke Mikrosisteme IPMS u Drezdenu. Grupa naučnika na IPMS-u radi na uređaju koji uključuje praćenje oka – korisnici mogu uticati na prezentovan sadržaj pomerajući oči ili usmeravanjem na određene tačke na slici. Bez potrebe da koristi bilo koji drugi uređaj za komandu, nosilac može prikazati novi sadržaj, listati kroz meni ili pomerati elemente slike. Scholles veruje da će dvosmerne naočare sa podacima ostvariti prednost gde god ljudima trebaju dodatne informacije ili konsultacije ali nemaju slobodne ruke za korišćenje tastature ili miša. Istraživači iz Drezdena su integrisali njihov sistem za praćenje oka i za reprodukciju slike na CMOS čip. To čini HMD malenim, laganim, jednostavnim za izradu i jeftinim. Čip dimenzija 19.3x 17 milimetara je smešten na prototip naočara iza zgloba na slepoočnici. Iz slepoočnice je slika na mikro-ekranu projektovana na mrežnjaču korisnika tako da izgleda kao da se gleda sa udaljenosti od oko jedan metar. Slika se mora zamračiti ambijentalnom svetlošću što omogućuje da se podaci mogu jasno videti bez obzira na promenjive i visoko kontrastne pozadine. Iz tog razloga naučnici na istraživanju koriste OLED, organske diode koje emituju svetlost, za izradu mikro-ekrana posebno visoke osvetljenosti. U industriji i na medicinskom polju, interaktivne naočare sa podacima bi mogle omogućiti da se brojni zadaci izvrše jednostavnije, uspešnije i preciznije. Mogući su mnogi scenariji, uključujući podatke pacijentovih vitalnih funkcija, MRT-a i rendgenske slike pri operaciji, konstrukcijske skice za inženjera građevine i instalacijska uputstva za tehničare. Neki korisnici su već isprobali konvencionalne HMD, ali rezultati nisu bili vrlo impresivni. U većini slučajeva se tvrdilo da su preskupe, preteške, previše nezgrapne i ne baš ergonomske. “Sada smo savladali ove prepreke,” kaže Scholles. Sa svojim kolegama iz tima i sa drugih Fraunhofer instituta on već radi na sledećoj fazi razvoja dvosmernih naočara. Rupičaste naočale za bolji vidRupičaste naočale su prirodna zamjena konvencionalnim naočalama, jer konvencionalne naočale dovode do slabljenja očnog mišića i stvaraju potrebu za nošenjem sve veće dioptrije.
Rupičaste naočale potiču iz drevne indijske medicine - Ayurvede. Bile su poznate američkim Indijancima i upotrebljavaju se u Njemačkoj već više od sto godina. U zadnje vrijeme rupičaste naočale postaju sve popularnije u Australiji i Južnoj Africi, a od nedavno i u sjevernoj Europi. Sve više optičara i oftalmologa širom svijeta pokazuje zanimanje za rupičaste naočale. Liječnici se slažu s time da nošenje rupičastih naočala dovodi do dugotrajnog poboljšanja vida. Rupičaste naočale se mogu koristiti i za rad na računaru Rupičaste naočale omogućuju ljudima da vide objekte pomicanjem oka. Rupice osiguravaju neograničenu dubinu fokusa tako da čak i kada oko ne fokusira ispravno, objekti će se pojaviti kao da su u fokusu. Važno je da one eliminiraju raspršivanje svjetlosti na rožnici i stoga poboljšavaju vid. “Nakon mnogo ispitivanja možemo zaključiti, da rupičaste naočale pomažu kod problema vida i pritom nemaju nikakvih neželjenih posljedica”. --- Dr. Joseph I.Pascal, direktor očnog odjela Poliklinike u Stuyvesantu, SAD. Kako funkcioniraju rupičaste naočale Rupičaste naočale poboljšavaju koordinaciju između mozga i oka i pomažu očima da se nauče fokusirati bez naočala. Poteškoće u fokusiranju nastaju, kada se slika stvara u oku ispred rožnice (kratkovidnost) ili iza nje (dalekovidnost). Stoga od svake točke slike nastaje tzv. nejasni krug. Konvencionalne leće rade po principu dovođenja slike na rožnicu, da bi se jasno vidjelo. Ovo se rezultira u lijenosti očnog mišića. Zbog toga sa vremenom je potrebna sve veća dioptrija. Dovođenjem niza rupica ispred oka smanjuje se efektivni otvor oka (od onog određenog zjenicom oka na veličinu rupice ispred oka). Tako se smanjuje veličina nejasnog kruga, što objašnjava poboljšanje vida za vrijeme nošenja rupičastih naočala. Smanjena veličina nejasnog kruga se dovodi unutar opsega mehanizma za fokusiranje oka koje tada može dovesti sliku u savršeni fokus i time ponovo naučiti kako fokusirati na daljinu. Činjenica je da rupičaste naočale pomažu fokusiranju, što se može korisno primijeniti za smanjenje naprezanja očiju. Iskustva pokazuju, da rupičaste naočale smanjuju naprezanje očiju i glavobolje kod ljudi, koji se bave radom u zatvorenom prostoru ili provode mnogo vremena ispred televizora ili računala. Kod kojih bolesti očiju pomažu rupičaste naočale? Rupičaste naočale pomažu kod
Na vrh |
Bioničko okoMinijaturni čip koji se ugrađuje u oko moći će da vrati vid pacijentima kojima je oštećen očni živac. Za sada preko veštačkog oka pacijenti razlikuju crnu, belu i sivu boju, mogu da prepoznaju bijelu liniju na putu, kao i obrise predmeta. Razlikuju svetlo i tamu i mogu da se orijentišu u prostoru.
Fizičari, elektroničari i lekari zajedničkim snagama su razvili novu vrstu implantata koji bi trebalo da pomogne osobama s oštećenim očnim živcem da ponovo vide. Minijaturni čip sa 60 elektroda hirurški se ugrađuje iza mrežnjače, sa zadnje strane očne jabučice ili u zadnji deo oka, gde ostaje trajno. On šalje impulse koji aktiviraju oštećen očni živac. Primenjuje se vrhunska hirurgija kako oko ne bi bilo oštećeno prilikom ugradnje. Veoma tanka žica učvršćuje oštećeni očni živac, a njena uloga je da prenosi svetlo i sliku u mozak, gde se oni procesuiraju. Osim ugrađenog čipa i žice, u oku nema drugih uređaja. Na posebnim naočarima koje pacijent treba da nosi nalazi se mala kamera sa odašiljačem koji šalje slike ka implantiranom čipu. Pacijent oko pojasa nosi i mali računar s baterijom, koja mu je izvor energije. U stvari, preko očnog živca, koji ne sme da bude potpuno oštećen, svetlosni signal pretvara se u elektronski signal koji u mozgu stvara sliku – objašnjava dr Lindon da Kruz, hirurg oftalmolog koji je obavljao ovakve operacije. Veoma je važno to što smo prvi put pokazali da funkcioniše koncept u kojem su spojeni elektronska naprava i nervno tkivo, s očnim živcem. Istraživanje će trajati još tri godine, što znači da se bioničko oko u praksi može naći tek poslije toga. Bioničko oko međutim, može da pomogne samo onim ljudima koji su nekad mogli da vide jer njihov mozak ima „iskustvo vida“ pa zna kako da procesuira vizuelne informacije. Oni koji su rođeni slepi, nažalost, nemaju potrebne neurološke preduslove za procesuiranje dobijenih podataka preko žice. Isto tako, očni živac mora da bude bar delimično funkcionalan jer u suprotnom podaci ne mogu biti u potpunosti procesuirani.Kandidati za bioničko oko su osobe koje su izgubile vid zbog komplikacija vezanih za šećernu bolest, zbog degeneracije žute mrlje, traume ili neke nasledne bolesti. Istraživači priznaju da ovo otkriće ima određena ograničenja jer za sada ne može da vrati savršen vid, ali oni veruju da će zahvaljujućem daljem napretku u tehnologiji moći da bude napravljena kamera veličine graška koja će da bude ugrađena u očnu jabučicu te će tako prirodno tkivo biti zamenjeno veštačkim. Trenutno, istraživači rade na razvoju čipa s većim brojem elektroda. |